Prikaz ljudskog oblika u baroknom kiparstvu doživio je značajne promjene koje su odražavale umjetničke i kulturne utjecaje toga vremena. To je označilo odmak od idealiziranih oblika renesanse i pomak prema realističnijim i emocionalno nabijenim prikazima.
Razdoblje baroka, koje obuhvaća 17. stoljeće, karakterizirale su dramatične i dinamične skladbe koje su nastojale izazvati snažne emocije i narative. Ova promjena u umjetničkom pristupu proširila se i na prikaz ljudske figure, što je dovelo do značajnog odstupanja od klasičnih ideala harmonije i ravnoteže.
Barokna skulptura prihvatila je više naturalistički i teatralan prikaz ljudskog oblika, često hvatajući intenzivne izraze, pretjerane geste i dinamične poze. Umjetnici baroknog doba, poput Gian Lorenza Berninija, naglašavali su korištenje svjetla i sjene kako bi stvorili osjećaj dramatičnosti i pojačanog realizma u svojim skulpturama.
Nadalje, prikaz ljudskog oblika u baroknoj skulpturi često je prenosio snažan osjećaj pokreta i energije, pozivajući gledatelje da se uključe u umjetnička djela na visceralnoj razini. Ovo odstupanje od statičnih i spokojnih oblika renesanse označilo je duboku transformaciju u načinu na koji su ljudske figure prikazane u skulpturi.
Kako je razdoblje baroka ustupilo mjesto rokokou u 18. stoljeću, prikaz ljudskog oblika nastavio se razvijati. Stil rokokoa, poznat po svojim kitnjastim i opuštenim karakteristikama, uveo je delikatnije i gracioznije prikazivanje figura, često ukrašenih složenim detaljima i ukrasima.
Skulptura rokokoa prihvatila je osjećaj elegancije i profinjenosti u prikazu ljudskog oblika, s fokusom na graciozne poze, zamršene draperije i dekorativne elemente. U tom je razdoblju došlo do pomaka prema dekorativnijoj i neozbiljnoj estetici, odstupajući od snažnih i emocijama nabijenih skladbi baroka.
Sve u svemu, prikaz ljudskog oblika u baroknoj i rokoko skulpturi odražava transformativnu prirodu umjetnosti tijekom tih razdoblja, hvatajući promjenjive kulturne i umjetničke osjećaje tog vremena. Evolucija od dinamičnih i emocionalno nabijenih prikaza baroka do elegantnih i kitnjastih prikaza rokokoa pokazuje raznoliku i stalno promjenjivu prirodu kiparskog predstavljanja ljudskog oblika.