Plesna improvizacija je oblik kreativnog pokreta koji omogućuje plesačima da istražuju svoju kreativnost i slobodno se izražavaju. Uključuje spontano kretanje, kreativnost i istraživanje tijela u prostoru. Kao i kod bilo kojeg oblika umjetnosti, poučavanje plesne improvizacije dolazi sa svojim vlastitim skupom etičkih razmatranja kojima se treba pozabaviti kako bi se osiguralo sigurno i pozitivno okruženje za učenje za plesače.
Povijest plesne improvizacije
Plesna improvizacija ima bogatu povijest koja seže u rano 20. stoljeće. Nastala je kao odbacivanje formalnih plesnih tehnika i želja za više slobode izražavanja. Pioniri poput Isadore Duncan i Marthe Graham bili su među prvima koji su u svoje koreografije uključili improvizirani pokret, utirući tako put razvoju plesne improvizacije kao posebnog oblika umjetničkog izražavanja.
Etička razmatranja u podučavanju plesne improvizacije
Kada podučavaju plesnu improvizaciju, instruktori moraju uzeti u obzir etičke implikacije svojih metoda podučavanja i utjecaj koji one mogu imati na plesače. Evo nekoliko važnih etičkih razloga koje treba imati na umu:
- Poštivanje individualnih granica: U plesnoj improvizaciji izvođači često istražuju svoje emocije i osobna iskustva kroz pokret. Za instruktore je ključno da poštuju granice svakog plesača i stvore sigurno okruženje za izražavanje bez pritiska da iznose osobne podatke.
- Fizička sigurnost: Improvizacija uključuje spontano kretanje, što ponekad može dovesti do fizičkih rizika. Instruktori moraju dati prednost sigurnosti svojih učenika osiguravajući odgovarajuće okruženje i podučavajući pravilnu tjelesnu mehaniku kako bi spriječili ozljede.
- Emocionalna potpora: Plesači mogu ući u duboke emocije tijekom improvizacije, a instruktori bi trebali biti spremni ponuditi emocionalnu potporu i stvoriti poticajnu atmosferu bez osuđivanja.
- Pristanak i autonomija: važno je da instruktori dobiju pristanak svojih učenika prije nego što ugrade bilo kakav fizički dodir ili partnerske vježbe u satove improvizacije. Plesači bi također trebali imati autonomiju isključiti se iz bilo koje aktivnosti koja im stvara neugodu.
- Kulturološka osjetljivost: Plesna improvizacija često se križa s kulturnim i osobnim narativima. Instruktori bi trebali voditi računa o poštivanju i slavljenju različitosti, izbjegavanju kulturnog prisvajanja i stvaranju inkluzivnog okruženja za sve plesače.
- Profesionalne granice: Instruktori moraju održavati profesionalne granice i izbjegavati bilo kakav oblik iskorištavanja ili neprikladnog ponašanja u svojim interakcijama s učenicima.
Utjecaj plesne improvizacije
Plesna improvizacija imala je dubok utjecaj na svijet plesa, otvarajući nove putove za umjetničko izražavanje i izazivajući tradicionalne plesne forme. Pridonio je evoluciji suvremenog plesa i prihvatili su ga koreografi i plesači diljem svijeta. Etička razmatranja u podučavanju plesne improvizacije ključna su za održavanje pozitivnog okruženja za učenje punog poštovanja, u konačnici za njegovanje kreativnosti i samoizražavanja plesača uz poštivanje etičkih standarda.