Bharatanatyam, klasični indijski plesni oblik, ima bogatu povijest evoluirajućih stilova i različitih škola koje su pridonijele njegovoj trajnoj privlačnosti i značaju u domeni plesnih žanrova i stilova.
Drevni korijeni Bharatanatyama
Podrijetlo Bharatanatyama može se pratiti unatrag do hramova južne Indije, gdje se izvodio kao sveta umjetnost. Njegov najraniji oblik bio je poznat kao Sadir i tradicionalno su ga izvodili Devadasi, koji su bili posvećeni hramovima.
S vremenom je Bharatanatyam doživio značajne transformacije, prelazeći iz prvenstveno hramskog rituala u šire prakticirani klasični plesni oblik. Ova evolucija dovela je do raznih različitih stilova i škola, od kojih svaka ima svoje jedinstvene karakteristike i tehnike.
Razni stilovi Bharatanatyama
Moderni Bharatanatyam često se kategorizira u nekoliko različitih stilova, od kojih svaki ima svoj tradicionalni repertoar, pokrete i estetska načela. Glavni stilovi uključuju stilove Pandanallur, Kalakshetra, Vazhuvoor i Thanjavur, svaki nazvan po regiji u kojoj je nastao.
Stil Pandanallur poznat je po naglasku na preciznosti, zamršenom radu nogu i dubokoj izražajnosti. Nasuprot tome, stil Kalakshetra, koji je razvila Rukmini Devi Arundale, usredotočen je na umjetničku inovaciju, uključuje elemente iz drugih plesnih oblika, a istovremeno čuva klasičnu autentičnost.
Vazhuvoor stil, karakteriziran gracioznim pokretima i detaljnim izrazima, poznat je po zamršenom adavusu (osnovne plesne jedinice) i delikatnoj abhinayi (izrazi lica). Thanjavur stil, s naglaskom na zamršene geste rukama i zamršen rad nogu, poznat je po svojim živim i dinamičnim kompozicijama.
Utjecaj škola na Bharatanatyam
Svaki od ovih stilova povezan je s određenim plesnim školama koje su imale ključnu ulogu u njegovanju i očuvanju umjetničke forme. Te su škole pridonijele evoluciji Bharatanatyama prenošenjem karakterističnih tehnika, repertoara i umjetničkih filozofija svojim učenicima.
Škola Kalakshetra, koju je osnovala Rukmini Devi Arundale, bila je ključna u oblikovanju moderne interpretacije Bharatanatyama. Njegov naglasak na umjetničkoj inovaciji i eksperimentiranju utjecao je na bezbrojne plesače i koreografe, što je dovelo do kontinuirane evolucije plesne forme.
Slično tome, škola Pandanallur, koju su osnovala braća Pandanallur, podržava tradicionalne tehnike i načela Bharatanatyama, zadržavajući snažan fokus na temeljne elemente umjetničke forme kao što su čistoća pokreta i ekspresivnost.
Bharatanatyam unutar spektra plesnih žanrova i stilova
Kao klasična plesna forma, Bharatanatyam ima jedinstvenu poziciju unutar šireg spektra plesnih žanrova i stilova. Njegov zamršeni rad nogama, razrađene geste rukama i emotivno pripovijedanje razlikuju ga od drugih plesnih oblika, pridonoseći njegovom širokom prepoznavanju i poštovanju kao zadivljujuće umjetničke forme.
Nadalje, Bharatanatyamova evolucija i raznolikost stilova omogućili su mu da se prilagodi modernim interpretacijama i međukulturalnim suradnjama zadržavajući svoju klasičnu bit. Ova prilagodljivost omogućila je Bharatanatyamu da odjekne među raznolikom publikom diljem svijeta, učvršćujući svoj status globalno slavljene plesne forme.
Zaključak
Evolucija stilova i škola Bharatanatyama sažima putovanje svetog hramskog rituala do cijenjene klasične plesne forme. Različiti stilovi i škole ne samo da su sačuvali tradicionalne elemente Bharatanatyama, već su potaknuli i umjetničku inovaciju, osiguravajući njegovu stalnu relevantnost i privlačnost unutar zamršene tapiserije plesnih žanrova i stilova.